Prelević je od septembra 2013. godine do danas postigao više od 220 golova. U avgustu 2013. godine je bio u kampu Rome, a početkom prošle je u Igalu posetio i kamp Partizana.
Tada je u duelima protiv Igala i Risa efektnim golovima skrenuo pažnju na sebe i dobio poziv da se već u martu, kako sam kaže, za korak približi snu - desetak dana je trenirao na stadionu Partizana sa klincima crno-belih rođenim 2005. godine.
Bojan je bio i u Teleoptiku u junu prošle godine, potom sa Partizanom na Zlatiboru... Prelević je član fudbalskog kluba Kalćo, a počeo je da se bavi ovim sportom sa četiri i po godine kod Željka Mrđenovića i Mirka Šćepanovića, koji su mu i danas treneri.
Na testiranjima u Partizanu na Teleoptiku imao je nadprosečnu ocenu iz testiranja brzine, skočnosti, vođenja lopte, gipkosti…
Inače, ovog mališana po rečima stručnjaka odlikuju jak i precizan udarac, dribling, asistencija, kontrola lopte i pregled igre, izuzetna brzina, prenos lopte, osjećaj za gol i prostor...
Portal E-tribina napravio je intervju sa Bojanom a ovde vam prenosimo detalje:
Bojane, reci nam koliko godina si počeo da se baviš fudbalom i kako je to počelo?
Počeo sam sa 4 ipo godine. Ja sam tada već jako šutirao loptu i brzo trčao pa me tata poveo na prvi trening u martu 2011. godine kod trenera Željka Mrđenovića kod kojeg i danas treniram u FK CALCIO, a sada mi je uz Željka trener i Mirko Šćepanović.
Koliko često treniraš i imaš li vremena za druge obaveze, školu?
Treniram svakim radnim danom po sat vremena u svome klubu, a vikendom igram utakmice Đetić Lige. Pored toga mi je važna škola i odlican sam učenik III-F odjeljenja OŠ "Štampar Makarije" a obožavam i druženje sa mojim drugarima.
Da li se neko u tvojoj porodici bavi(o) fudbalom?
Da, moj stric Predrag je bio takođe ljevak. Moj deda LJubomir je igrao takođe dugo vremena fudbal i kada sam bio u prostorije našeg saveza vidjeo sam njegovu sliku.
Ko ti predstavlja najveću podršku?
Moju najveću podrsku mi pruža moj otac, koji je sa mnom i uz mene uvijek, i na treningu, utakmicama i na svakom kampu, on je sve za mene, kao i ostala porodica, treneri, komsije iz naselja mog Bloka 5, moji drugovi iz odjeljenja, kluba...
Koji su tvoji najveći uspjesi i ima li nešto na šta si posebno ponosan?
Moji najveći uspjesi su pehar za najboljeg igraca Montenegro Đetić kupa za generaciju 2005., najbolji strijelac od djecaka rodjenih 2006. u prosloj sezoni 2013-2014. Đetic lige, najbolji strijelac nedavno zavrsenog turnira fudbalskog saveza srednje regije za generaciju 2005. i dobitnik prelijepe statue igraca,zlatna medalja i pehar za prvo mjesto sa svojim klubom na Montenegro Đetic kupu, trece mjesto i veliki pehar sa svojim klubom u Đetic ligi sezone 2013-2014. u konkurenciji 35 ekipa iz Crne Gore. Trenutno sam u samom vrhu strijelaca Đetic lige gdje sam dao u 2006. godistu na 10 utakmica 41 gol i na 9 utakmica u 2005. godistu 23 gola i takvim učinkom bio ubjedljivo prvi strijelac komplet Đetic lige 2003-2006. sa 64 gola.
Takodje sam ponosan na laureat za najtalentovanije osnovce za 2014. iz oblasti sporta, nauke i umjetnosti, i predstavljao sam svoju školu i u konkurenciji od 163 talenta iz Crne gore osvojio godišnju nagradu Komercijalne Banke Budva.
Za koji fudbalski klub navijaš od domaćih klubova?
Navijam za Budućnost i obožavam sjevernu tribinu Varvara, kao i za Partizan.
A od stranih klubova?
Za Juventus i Real Madrid.
Ko ti je omiljeni igrač?
Ronaldo, Skuletić i Tevez.
Za koji klub bi volio da zaigraš jednog dana?
Volio bih da igram za Juventus, Real, Partizan i Budućnost.
Predstavljamo vam i par video snimaka u kojima se sami možete uveriti u Bojanov talenat:
